Obiteljska kuća 75 m², Zlatar

Prodaje se kuća nadomak grada Zlatara, u mirnoj i sporednoj ulici okruženom kućama za odmor, na lokaciji koja jamči odmor i privatnost. Inicijalno građena kao vikendica, sa brojnim adaptacijama pretvorena je u funkcionalnu i komfornu stambenu jedinicu u prirodi, okruženom šumom i zelenilom. A opet u blizini svih najvažnijih sadržaja. Suteren se sastoji od natkrivene pečenjare, prostorije za skladištenje, udobnog prostora dnevnog boravka sa stilskim masivnim kožnim foteljama i ljetne kuhinje sa izlazom na terasu. Zatim tu je kat koji se sastoji od kupaonice, open space prostora kuhinje i dnevnog boravka sa izlazom na prostranu natkrivenu terasu, te spavaće sobe. Potkrovlje je Roh - Bau te se koristi u svojstvu spremišta. Kuća se prodaje kompletno namještena sa instaliranom klima jedinicom. Grijanje izvedeno pomoću visoko-efikasnnih peći na drva, te pomoćno na struju. Priključak struje, vode i septičke jame spojeni na objekt Objekt je legaliziran 2014. godine i posjeduje Rješenje o izvedenom stanju, odnosno uporabnu dozvolu i energetski certifikat. Moguća je kupnja na kredit. Zemljište se sastoji od dva dijela, prvi dio sa objektom mjeri cca 21m širine, te 22m dužine u prosjeku. Drugi je dio djelomično konvertiran u parking, sa ostatkom terena idealnim za sadnju voćnjaka, vinograda ili vrta. Blago nakošen u smijeru juga, teren mjeri 50m dužine i 11m širine. Popločano dvorište, natkrivena terasa i mirna lokacija okružena zelenilom samo neke su od prednosti ove nekretnine. Na svega 2km od centra grada Zlatara; trgovine, škole, vrtić, igrališta, banke, parkovi, pošta.. sve nadohvat ruke. Pozicija kuće: Marija Bistrica; 10km (14 min vožnje) Zabok; 22km ili 22 min automobilom Krapina; 26 km ili 35-tak min lagane vožnje Zagreb; 45 km ili 36 min lagane vožnje automobilom Grad Zlatar; kao najstariji do sada poznati podatak s imenom mjesta spominje se posjed Zlatharia u okviru obitelji Bedeković s kraja 13. stoljeća. Zlatharia je latinski oblik hrvatske riječi Zlatar. No, izvorni oblik imena današnjeg Zlatara, onako kako su ga izgovarali ljudi koji su tada tu živjeli bio je Zlatarjeve ili Zlatarjevo. Postoji nekoliko pretpostavki o porijeklu riječi „zlato“ u nazivu imena. Po jednoj je to zlato koje se u davnoj prošlosti vadilo iz potoka što teku iz Ivanščice preko zlatarskog područja. Prema drugoj je od imena feudalne obitelji Aranjoš (arany znači zlato) koje je u 16 stoljeću gospodarila ovim prostorom. Treća je pretpostavka vezana uz blago što su ga Turci, navodno, zakopali u Zlatarskom polju u kraju koji se još i danas naziva „Gradine“ ,što je ostalo u sjećanju naroda na neke građevine kojima se danas ne zna traga, a u prošlosti su postojale. Posjede „Zlathariju“ spominju popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u 15. i 16. stoljeću što je izdao Institut za hrvatsku povijest 1976. godine u okviru posjeda vlastelinstva „Ostertz“ kao posjed „domini Ludovici“ 1533. godine, a 1543. i 1544. kao posjed Jurja Poljičanina. Godine 1566. „possessio Zlatar“ pripada obitelji Aranyassy i ovdje se ime Zlatar spomenuto u svojem današnjem obliku. U razdoblju od 10. do 14. stoljeća vlada velika nesigurnost stoga su izgrađeni gradovi s utvrđenim debelim zidinama na teško pristupačnim uzvisinama. Na obroncima Ivanščice poredali su se: Stari Lobor, Oštrc, Belec, Melem i Greben, a pod njima na podnožju i najstarije crkvene župe u Loboru, Martinščini, Belcu i Zajezdi. Župa Belec spominje se već 1242., župa Hrašćina, Mihovljan, Lobor i Oštrc (sa sjedištem u Martinščini) 1334. godine, a župa Zajezda 1336. godine. Tek krajem 17. i u 18. stoljeća oživljavaju ravnice gdje završavaju brežuljci i putevi prestaju biti izvori straha te počinje rasti važnost područja zlatarskog posjeda. Dokaz tome je pravo održavanje sajmova što ga je 25. lipnja 1659. godine kralj Leopold dodijelio Zlataru na molbu grofa Petra Keglevića. Sajam se spominje i 1433. godine kada je sajmeno pravo od kralja Matije Korvina dobio borkovečki vlastelin Grgur Fodroczy. Godine 1699. središte crkvene župe iz Martinščine preneseno je u Zlatar gdje je 1762. godine izgrađena nova župna crkva. U tome razdoblju feudalci počinju graditi nove, udobne stambene zgrade te se pojavljuje nekoliko kurija u samom Zlataru i širem području Zlatara, u Loboru (danas Dom za odrasle), u Borkovcu (Mihanocić), u Ladislavcu (Neudorfer). U Zlataru se križaju putevi koji povezuju Zagreb i Varaždin, zaobilazeći Ivanščicu i Medvednicu što samom Zlataru stvara prednost. Jedan zaobilazi Medvednicu s istoka preko Kašine, kroz Zlatar i Golubovec te sjevernom stranom Ivanščice prema Varaždinu, dok drugi zaobilazi Medvednicu sa zapadne strane kod Podsuseda te preko Zlatara i Belca vodi s istočne strane Ivanščice prema Varaždinu. U 19. stoljeću Zlatar se potpuno afirmirao kao upravno, političko, gospodarsko i kulturno središte cijelog zlatarskog kraja. Godine 1842. počinje povijest zlatarske osnovne škole koja je usko vezana uz povijest župe. Svećenik Ivan Gundak pokrenuo je školu 1666. godine k